Što je, po mome mišljenju, svjedočanstvo? Svjedočanstvo se tiče sudionika nekog značajnog događaja. Kod vjenčanja, primjerice, kumovi svjedoče za mladence da su zreli i sposobni za brak. Kod nesretnog slučaja policija i pravosuđe traže svjedoke radi istinitosti toga događaja. Dakle, karakteristika svjedočanstva jest činjenica potkrijepljena istinom, a ne laži. Što je svjedočanstvo u odnosu na susret s Bogom? Kroz povijest Katoličke Crkve svjedoci za Boga (čistu savjest) su bili spremni na sve od onog trena kad su se susreli s Bogom. Spoznati duhom svojim Boga istovremeno znači žrtvovati sve svoje bogatstvo i sebe radi Kraljevstva Božjega koje je pred vratima našeg srca.

         Nažalost, neki kršćani prave devijacije kada svjedoče o svom susretu s Bogom na nekom skupu vjernika.

Smatram da nije svjedočanstvo kada ljudi govore o svojoj prošlosti i svojim problemima te smatraju da su oni nerješivi jer je to volja Božja. Zatim, kako neke osobe imaju viđenja Gospe, Isusa, nekog svjetla za vrijeme molitve ili čuju u sebi neke glasove pa ih tumače kao Isusove poruke.

Neke osobe za svaku situaciju u svojoj svakodnevici na sva usta govore da je što god oni učine djelo Duha Svetoga i tako s tim i takvim Duhom Svetim dodijavaju ljudima u svojoj zajednici ili župi.

Neke osobe, pak, izmolivši određene molitve na tu i tu nakanu misle da će biti uslišane i da će moći svjedočiti.  Nažalost, takva molitva nije molitva nego idol.

         Što je, po mom mišljenju, svjedočanstvo u odnosu na Boga? Čovjek koji je imao konkretan problem, a koji nije mogao sam nakon toliko pokušaja riješiti i uz pomoć drugih, kao da je stjeran u mrtvi kut. Prvo spoznaje da ima Netko tko može riješiti njegov problem. No da bi došao do toga Nekoga (Boga) on mora zavapiti, kriknuti, ako treba i zaplakati, pogotovo u slučaju muškog plača (govorim iz osobnog iskustva), a to znači ne moliti jezikom i razumom nego cijelo svoje biće "ukopčati" u molitvu, nakon koje dolazi blažena utjeha i sloboda, a to znači ili da je problem riješen ili da nam je Bog dao novu snagu da ga možemo strpljivo nositi. I u jednom i u drugom slučaju mi doživljavamo promjenu na sebi, a to je ono bitno.

         Ima svjedočanstava gdje se može iskusiti Boga promatranjem Križa, a to se događa osobito onda kad smo u nekoj krizi. To znači gledati na Križ kao da po prvi puta vidimo čovjeka raspeta na drvu križa i u Njemu prepoznati Prijatelja koji nam želi i može pomoći. Također, čitajući sv. Pismo pojedine tekstove tako razmijemo kao da ih po prvi put u životu čitamo, a toliko smo ih puta pročitali ali nam je to možda do sada zvučalo kao neka brojalica. Međutim duhom razumijeti Riječ znači zaželjeti sve ostaviti radi te Riječi i mijenjati se. To je svjedočanstvo. Zatim, svjedočanstvo je da čovjek iziđe iz smrtne pogibelji neozlijeđen. Svjedočanstvo također može biti posvješćivanje samome sebi da je Isus Gospodin.

         Sigurno ima još bezbroj drugih svjedočanstava za koja ne znam ali je bitno da se kroz naša svjedočenja mi mijenjamol, a Bog slavi. U svim našim svjedočenjima, preko svih naših križeva i kušnji, osobito onih velikih, Bog želi pokazati svoju Očinsku dosljednost, svoju veličinu. Želi pokazati svoju nadmoć nad zlom u čovjeku, nad strukturama svijeta i strukturama zla.

Moja svjedočanstva

Druga svjedočanstva

Vrijeme i prostor | Molitva | Riječ Božja | Svjedočanstva | Moj kutak